Decenijama od oka javnosti krila sam svoje prve stihove, zapažanja, kratke poruke i citate i evo sad želim da sve to podelim sa vama.
Translate
понедељак, 9. јануар 2017.
Lovokradica II
Ne prepoznajem ludost srca
Noć kradem iz oka ti
pa bežim u nevid
u nesan
tajnom da te ljubim.
Ne prepoznajem ludost srca.
Tek u snu
u beličastoj igri slučajnosti
svoja sam
ne dam da mi ukradu
galaksiju stvarnosti
pa bežim
bosonoga
predgrađima
da čujem glas ti
dok miluje me tama
Tu si - u nestvaru
u nevidu
sa nadom da noć zabluda
pretočiš u jutro.
Molim te
jelene ne diraj
bojim se
razboleće se moja košuta.
Hladno je
vodom bih da se ogrnem
pa jurim rekama
ušće da pronađem svoje.
Lovokradica
Naslonim se na krilo samoće
i ćutim.
Pod nogama kamen.
Ne prepoznajem u jutru
dan što mi se smeje.
Gde rastu pitomi jeleni
ako je oko poilo za zveri.
Moć zabluda i miris neznana
berem dan nalik na jabuku
da bih noć sakrila od nemira.
Na izvorištu
u povoju istine
slutim besan.
U pesmi
srce se rađa.
Molim te
ne diraj jelene
čuvaju noć
da mi ne pobegne
iz očinjeg vida.
21. 09. 1983.
Leta 1981. godine, sa 26 godina, gledajući lepotu oko sebe, na Šaponjiča livadi kraj Sjeničkog jezera nastala je ova pesma
Na livadi razigrani konji
noć koja traje
tupo bez mesečine
negde u nemiru
susrešćemo se
ti koji si ja
i ja koja sam ti
Nema buđenja
jer ni san nas ne stiže.
Zorom
gladna od žeđi
dižem se
i mislim na novu noć
na novo biđenje.
Pripadam ti Zemljo
lepotom dok se nudiš
reko, jutra moga,
gde su moji konji
razuzdani ždrepci
livada zelenih!
Vodo!
Vodo!
Miris zanosa!
Divlja lepoto!
31. 07. 1981.
Пријавите се на:
Постови (Atom)