Ne prepoznajem ludost srca
Noć kradem iz oka ti
pa bežim u nevid
u nesan
tajnom da te ljubim.
Ne prepoznajem ludost srca.
Tek u snu
u beličastoj igri slučajnosti
svoja sam
ne dam da mi ukradu
galaksiju stvarnosti
pa bežim
bosonoga
predgrađima
da čujem glas ti
dok miluje me tama
Tu si - u nestvaru
u nevidu
sa nadom da noć zabluda
pretočiš u jutro.
Molim te
jelene ne diraj
bojim se
razboleće se moja košuta.
Hladno je
vodom bih da se ogrnem
pa jurim rekama
ušće da pronađem svoje.
Нема коментара:
Постави коментар